a b c č d e f g h i j k l lj m n o p q r s š t u v w x y z ž

D: Oznaka za kovnice: Aurich, Dùsseldorf, Mùnchen, Graz, Salzburg, Lyon.

DAALDER (RIJKSDAALDER).: Talirski holandski srebrni novac u vrijednosti od 1 1/2 guldena. Kovan je od XVI st. do 1816. g.

DALDRE: Lokalni naziv u južnim oblastima Holandije za novac kovan po ugledu na njemački Reichstaler.

DAK: Stariji sitni novac u Nepalu, u odnosu 32 paisa = 16 D = 1 mohur.

DALA: Novčana jedinica Havajskih otoka do 1871. g. Po vrijednosti je bila izjednačena s dolarom (v. Keneta).

DALER: Švedski komadi od 10 D. iz 1644. g. su najveći metalna novac koji je poznat. Također naziv za rani norveški novac, ustvari bakrene ploče, u koje je utiskdvan žig, koji je označavao vrijednost u dalerima.

DALER HERCA: Švedsiki novac kovan za pokrivanje ratnih troškova Karla XII (1697. — 1718.) za vrijeme Sjevernog rata (1700. — 1721.). Novac je kovao barun Herc, kovan je od bakra, dok je vrijednost označavana u srebru. Poznato je 10 tipova ovog novca. Na aversu je kruna (samo kod prve vrste), a kod ostalih tipova na aversu su prikazivana antička božanstva. Na reversu je kod svih tipova oznaka vrijednosti. Poslije Neštatskog mira 1821. g. njihova je vrijednost naglo pala i ubrzo su postali bezvrijedni.

DALMATINSKI NOVAC: Uopćeni naziv za novac, koji je kovan za gradove u Dalmaciji od XVIII do XIX st. Novac je kovan za Split, Zadar, Šibenik, Trogir, Hvar te za cijelu Dalmaciju. Postoji više vrsta novca.

na vrh

DALMATINSKI SOLDI: Srebrni i bakreni novac, koji je kovan u Veneciji za potrebe trgovine u Dalmaciji. Starija vrsta ova novca je kovana tijekom 1410. — 1414. g. Na aversu novca je prikazan sv. Marko, dok je naokolo natpis .SANCTUS. MARCUS. Na reversu je prikazan štit s grbom od šahovskih kocaka te natpis +MONETA.DALMA-TIAE. Težina je novca bila 0,67 gr, a promjer 18 mm.
U drugom periodu kovanja novca za Dalmaciju otkovano je više tipova od bakra i srebra. Ovaj period počinje 1626. g. i traje do 1797. g. Kovane su vrijednosti od bakra: 1/2 solda, promjera 22 mm i težine 2,48 gr; 1 soldo, promjera 25—21 mm i težine 4,97—3,05 gr; 2 solda, promjera 28—30 mm i težine 7,86—6,10 gr; od srebra: 4 solda, promjera 16 mm i težine 0,57 gr; 8 solda, promjera 20 mm i težine 1,15 gr; 20 solda, promjera 26 mm i težine 2,86 gr.
Kod svih ovih kovanica na aversu je prikazan mletački lav s natpisom S.MARC.VEN. te ispod crte oznaka vrijednosti. Na reversu je natpis u 3 reda DALMA.E.T.ALBAN. Postoje mnoge varijante u natpisima.
Posebnu seriju Dalmatinskih solda čini serija kovana za dužda Alvisa Moceniga, od 1700. do 1709. g. Kovane su vrijednosti od 10 solda, promjera 22 mm i težine 1,44 gr; 20 solda, promjera 25 mm i težine 2,8 gr; 40 solda, promjera 30 mm i težine 5,5 gr; 80 solda, promjera 35 mm i težine 11 gr. Sve ove vrijednosti kovane su od srebra. Na svim primjercima na ayersu je prikazan sv. Marko kako sjedi na prijestolju i blagoslivlje dužda, koji pred njim kleči. Naokolo je natpis S.M.V.ALOY. MOC. a u sredini uz štap DUX. Na reversu je uspravljeni lav, koji nosi maslinovu grančicu preko mora prema strmoj obali s utvrdom. Naokolo je natpis DALMAT.ET.ALB. Na aversu ispod crte je oznaka kovničara B.G. ili G.B. — Bernarde Grki, te B.C. ili C.B. — Benedetto Givran. Ispod crte na reversu je oznaka vrijednosti: X, XX, 40, 80.

na vrh

DANAKA: Prvobitni naziv za mali srebrni novac na Istoku. Kasnije je naziv usvojen i za bakreni novac. U Perzijskom carstvu odgovarao je grčkom obolu. Naziv je sačuvan od srednjeg vijeka (arapski daneka, perzijski dangh, novosanskrtski tanka).

DANARETTO: (tal. DANARETTO, DENARETTO — mali denar).
Mali novac tipa denara, koji je kovan u Veneciji od XII do XIV st.

DANARO, DENARO: U Italiji naziv za denar, koji se počeo kovati u sjevernoj Italiji po ugledu na karolinške denare. Od 962. g. oni su se kovali s monogramom te imenom i naslovom vladara u Veroni, Luki, Milanu, Paviji, Veneciji i Rimu. Prvobitno su imali istu težinu i čistoću srebra kao i karolinški denari, dok su kasnije kovani od slabijeg srebra i manje težine. U XIII st. kada su se počeli kovati groševi, značenje D. je opalo.

na vrh

DARDENNE: Bakreni francuski novac, kovan od 1710. do 1712. g. za pokrajinu Provence. Vrijednost mu je bila 6 denara.

DARIK: (grč. Dareikos — Darijev novac).
Stari perzijski zlatni novac, kovan za vrijeme Darija I (521. — 485. pr. n. e.). Težina mu je bila 8,385 gr. Na aversu je lik vladara, i to je prvi novac s vladarovim likom. Kovan je i dvostruki D. s težinom od 16,5 gr. I najstariji perzijski srebrni novac, medijski SIGLOS (šekel) nazivao se D. Ovaj novac je imao težinu od 5,37 gr.

DAVIDSTUIVER: (hol. Davidov stuiver).
Dvostruki groš kovan 1477. g. od Davida Burgundskog, biskupa Utrechta. Ovim nazivom je prozvan i zlatni florin, koji prikazuje Davida i harfu. Taj tip novca je još nazivan i »Zlatna harfa«.

DECENARIO: Naziv za jednu vrstu malog groša (srednji groš), kovanog od grofova tirolskih u Meranu. Vrijednost je novca bila 10 piccola. Novac je težio od 0,6 do 0,78 gr.

na vrh

DECIME: Bakreni novac Francuske revolucije 1794. g. Njegov je autor bio Karl Vilamdi, ženevski medaljer i graver. Kada je 1803. g. uveden sistem franka, D. je bio jednak 1/10 franka, mada više nije bio kovan. D. je kovan 1838. g. za Monako, a 1801. g. za San Domingo.

DECUSSIS: (lait. deset asa).
Veliki starorimski novac od bakra, koji je kovan u III st. pr. n. e. u vrijednosti 10 asa. Na aversu se nalazila glava Rome ili Minerve. Na reversu pramac broda i oznaka vrijednosti »X«.

DEKADRACHMA: Srebrni novac Grčke (Atena i Sirakuza), kovan već 490. — 480. g. pr. n. e. u vrijednosti od 10 drahmi i težine 43,66 gr.

DENAR: (lat. DENARIUS).
U starom Rimu srebrni novac, čija je vrijednost bila 10 bakrenih a«i, a kovanje je počelo 269. g. pr. n. e. U početku nu je težina bila 4,55 gr ili 1/72 dio funte. Kasnije, 217. g. pr. n. e. težina mu je pala na 3,9 gr (1/84 cvn funte). Za vrijeme Nerona težio je 3,41 gr (1/96 dio funte). Stalnim smanjivanjem postotka srebra u njemu vrijednost mu je opadala, pa je zamijenjen antoninijanom.
Srebrni novac u nekim zapadnoevropskim zemljama u srednjem vijeku. Bio je rasprostranjen, a težina mu je bila 1,7—1 gr. U pojedinim zemljama vremenom je dobio posebne lokalne nazive: Engleska pennv, Njemačka pfennig, Francuska denier.

DENARI DI MACIA: Jedan od naziva za srpski srednjovjekovni novac u XIV st. Naziv se odnosi na novac, kod kojega vladar sjedi na prijestolju bez naslona s mačem preko koljena.

DENARJNO: Srebrni novac srada Modene, kovan u XVI st. Po vrijednosti je bio jednak polovici solda.

DENARIUS AUREUS: (njem. GOLDPFENNIG).
Rijetki zlatni novac, koji se ponekad kovao u pojedinim zemljama tijekom ranog srednjeg vijeka. U Njemačkoj D.A. je kovan od kolnskog biskupa Hermana III (1809. — 1099.), težine 1,8 gr, kao i od cara Henricha II (1002. — 1004.), težine 1,8 gr i vrijednosti 7—8 pfenniga. U Engleskoj je D.A. kovan za kralja Etelarda (979. — 1016.) težine 3,34 gr, Edvarda Ispovjednika (1042. — 1066.), s težinom od 3,51 gr, Henrika III (1216. — 1272.) s težinom 2,93 gr. U Francuskoj je A.D. kovan za Luja I Pobožnog (814. — 840.), a težio je 4,42 gr.

na vrh

DENARIUS BANALIS: (lat. — banski denar).
Naziv za srebrni novac, koji je od 1260. g. kovao u Zagrebu ugarsko-hrvatski kralj ili njegov zastupnik ban. U slučajevima kada je novac kovan za kralja na aversu je natpis: MONETA REGIS P(ro) SCLAVONIA. Kada se novac kovao za bana, koji nosi titulu »Dux«, natpis na aversu je: MONETA DUCIS P(ro) SCLAVONIA. Kao i kod ostalih tipova banovaca na aversu je kuna, dok se na reversu nalazi dvostruki križ na postolju.

DENARIUS CROATICUS: Naziv posebne vrste sitna srebrna novca, koji se počeo upotrebljavati poslije »banskog denara« i čija je vrijednost bila 3 bečka pfenniga. Primjerci iz vremena Karla VI imaju težinu Od 0,72 gr i promjer od 16mm. Na aversu je lik Karla VI s lovorovim vijencem, dok je naokolo natpis: CAR.VI.D.GR.I.S.A.G.-H.H.B. REX. Ispod poprsja u krugu je oznaka vrijednosti »3«. Na reversu je Madona s djetetom i žezlom. Lijevo od Madone je slovo N, desno B, oznaka kovnice Nagy Banya. Cijela kompozicija je u zrakastom vijencu, a naokolo je natpis: PATRONA HUNGARIAE 17—14. Ispod Madone je ugarski grb. Postoje i primjerci s težinom 1,58 gr, dok im je promjer 21 mm. Vrijednost ovog novca je bila 4 1/2 bečka pfenniga. Upotreba te monete prestala je za vrijeme Marije Terezije (1740. — 1780.).

DENARIUS GREACHENSES: (lat. — grički denar).
Ovaj naziv za banske denare počeo se koristiti od sredine XIV st. kada je kovnica novca u Zagrebu premještena iz Donjeg grada na Grič.

DENARIUS MONETA USUALIS: Naziv za banovac u povelji Bele IV iz 1258. g.

DENARIUS ZAGREBIENSIS: (lat. — Zagrebački denar).
Jedan od naziva za banovce koji su se od 1260. g. kovali u Zagrebu, a kovnica je ovamo premještena iz Pakraca.

na vrh

DENEŽKA: Naziv za bakreni novac u vrijednosti 1/2 kopejke, koji je kovan od 1849. do 1867. g. Na aversu se nalazi carev monogram, a na reversu oznaka vrijednosti i godina kovanja. Težina novca je bila 2,56 gr.

DENGA: Ruski srebrni novac, čije je kovanje počelo u Moskvi krajem XIV stoljeća, a od XV st. kuje se i u drugim ruskim kneževinama. Prvobitna mu je težina bila 0,92 gr. Osim jedne kovana je i polovica D. (poluška), a u Novgorodu i Psovsku i četvrtina. Reformom iz 1534. g. novčani sustav u Rusiji je centraliziran, i od tada se kuje nova D. dvostruko teža od ranijih, koja je kasnije dobila naziv kopejka. Naziv D. zadržan je za novac koji je bio po vrijednosti jednak 1 /4 vrijednosti kopejke, a težina mu je bila oko 0,34 gr. Od početka XVIII st. kovane su samo bakrene D. koje su se u periodu Od 1849. do 1867. g. nazivale »denežka«, a zatim pola kopejke.

DENIER: Francuski naziv za denar, koji se i poslije dinastije Karolinga nastavio kovati od kraljeva dinastije Capeta (987. — 1328.), kao i niza feudalaca. Prvi D. su imali težinu oko 1,2—1,3 gr. Sredinom XI st. iz čiste marke kovano je 240 komada D. Za vrijeme Luja VI (1108. — 1137.) na aversu je natpis »FRANCO (rum rex)« ili »FRA/ NCO« u dva reda, dok se na reversu nalazi križ. Ovaj je naziv korišten i za bakreni novac kovan 1758. g. u vrijeme Sedmogodišnjeg rata (1756. — 1763.) u kneževini Braunschvveig-Lunenburg za plaćanje francuske vojske. Na aversu je natpis »DENIER+HZ.BR.LU+L.M.«, na reversu je oznaka vrijednosti »13-EINEN-MATTIER-1758«.

na vrh

DENIER TOURNOIS: Francuski tip denara, koji se počeo kovati za Filipa II poslije zadobijanja pokrajine Touraine 1205. g. s prikazom grada Toura na aversu. Težina je novca bila 1,6 gr. Karlo IX (1560. — 1574.) kovao je ovaj novac od billona, a Henrik III (1574. — 1589.) od bakra. Posljednji D.T. su kovani za Luja XIV u 1648. — 1649. g.

DENNING: Naziv za novac kovan od danskog kralja po ugledu na kopejku, a koji je trebao služiti za trgovinu s Rusijom. D. vrijednosti 4 i 2 šilinga po libečkoj stopi kovani su 1622. g. u Glùckstadtu od kralja Christdama IV (1588. — 1648.), Fridriha III od Schleswig-Holstein-Gottorp (1616. — 1659.), Johanna ml. od Schleswig-Holstein-Sonderburg (1564. — 1622.) i od biskupa Bremena Johanna Friedricha od Schleswig-Holstein-Gottorp (1596. — 1634.). Na jedinoj strani novca prikazan je konjanik. Ovaj je novac nazivan još i »REUTERPFENNIG«. Na nekim primjercima novca natpis je pisan ruskim slovima.

DICKEN: (DICKENPFENNIGE — debeli pfennig).
U narodu uobičajen naziv za švicarski srebrni novac, koji je kovan po ugledu na talijanski teston. D. su bili rasprostranjeni u Gornjoj Njemačkoj. Naziv »debeli« su dobili za razliku od tankih i lakih kreuzera i pfenniga. 1 D = 1/3 zlatnog guldena. Najstariji tip ovog novca je bernski D. iz 1492. g.

DIHALK: Starogrčki bakreni novac vrijednosti 2 halka ili 1 /4 obola.

DIME: Srebrni novac od 10 centi, kovan u SAD od uvođenja decimalnog sustava 1792. g. pa do 1964. g. Od 1975. g. kuje se od nikla.

DINAR

(od latinske riječi denarius — desetak).
Termin dinar dolazi s Istoka, gdje je bio naziv za zlatni arapski novac, koji se kovao krajem VII st. i prvobitne težine od 4,25 gr. U našim krajevima dinar se prvi put spominje 1330. g. Kovanje srebrnih dinara u Srbiji počinje za vrijeme kralja Milutina i Dragutina. Prvobitna mu je težina bfla 2,17 gr, da bi za despota Đurđa Brankovića pala ispod 1 grama. Dubrovnik kuje D. od XIII st. pa do 1761. g. Prvobitna im je težina bila oko 1,95 gr, da bi na kraju iznosila 0,43 gr.
Dinar je osnovna novčana jedinica i slijedećih država:

ALŽIR — 1/100 centima
BAHREIN — 1 /1000 filisa
IRAK — 1 /1000 filisa
JEMEN —1/1000 filisa
JORDAN— 1/1000 filisa
KUWAIT —1/1000 filisa
LIBIJA — 1 /1000 dirhema
TUNIS — 1 /1000 milijama

DINAR JUGOSLAVENSKI: Prvobitno je dinar bio novčana jedinica Srbije od 1875. g. Godine 1918. formirana je kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, koja također od 1920. g. uzima za novčanu jedinicu dinar, i on je osnovna valuta sve do 1941. g. Po oslobođenju od okupatora 1945. g. obavljena je novčana reforma, a rezultat je bio nove kovanice.

na vrh

DINAR SRPSKI: Novčana jedinica Srbije od 1875. do 1918. g. Od zlata je kovan u vrijednosti od 10 i 20 dinara, od srebra 5, 2, 1 i 1/2 dinara.

DINARIĆ: Prvi dubrovački novac, na kojem se nalazi godina kovanja. Kovao se od 1626. do 1761. g. od srebra. Promjer mu je bio 17 do 19 mm. S vremenom je opadala kvaliteta izradbe i srebra. Na aversu je prikazan sv. Vlaho, koji stoji i blagoslivlje jednom rukom, dok u drugo] ruci drži biskupski štap i maketu grada Dubrovnika. Naokolo je natpis: S BLASIUS RAGUSII. S lijeve i desne strane sv. Vlaha je označena godina kovanja. Na reversu je prikazan Krist u mandorli, desnom rukom blagoslivlje, a u lijevoj mu je kugla. Naokolo je natpis: TUTA SALUS.

DINERO

Španjolski malovrijedni novac, koji je prvi put kovao Sancho III Navarski (1000. — 1035.). U Kastilji je Alfonso VI (1073. — 1109.) počeo kovati D. u Toledu i Leonu s prikazom križa i kršćanskog monograma. Ovaj je novac još nazivan i »PAPION«. Jedan zlatni maravedi sadržao je 180 D. Posljednji D. je kovan za Henrika II (1369. — 1379.), težine 0,4—0,5 gr.
Manje vrijedan srebrni novac Perua, uveden 1857. g. u vrijednosti pola pesete. 1D = 10 centava. Od 1890. g. počeo se kovati i novac vrijednosti pola D.

na vrh

DINERTALER: Pruski talir od 1871. g. Na a- versu novca je poprsje princa Friedricha Karla Pruskog. Ovaj talir-medalja bio je kovan u malo primjeraka i bio je podijeljen prigodom jedne proslave u Magdenburgu.

DINHEIRO: Portugalski srebrni novac slabe kvalitete kovan prvi put za Alfonsa I (1128. — 1185.) težine 1 gr. Za Alfonsa IV (1325. — 1357.) uveden je tzv. »D.ALFONISINO« težine 0,75 gr. Posljednji D. kovan je za Ferdinanda I (1367. — 1383.).

DIOBOL: Grčki srebrni novac od 2 obola ili 1 /3 drahme.

DIRHEM

Stari arapski srebrni novac. Kovanje je počelo 695. g. U različitim državama Kalifata težina im je bila različita: od 3,4 do 2,7 gr.
Srebrni novac Zlatne horde, kovan od kraja XIII st. pa do prve polovice XV st. Težina između 1,5 i 1,4 gr.

DISAGIO: Naziv, koji označava da nominalna vrijednost novčanice ili vrijednosnog papira premašuje njegovu tečajnu vrijednost.

DIXAIN: (franc. — deseti dio).
Srebrni novac od niskoprobnog srebra, koji je bio deseti dio srebrnog franka, a zatim ecua. U vrijeme Luja XII (1498. — 1515.) kovan je D. s krunom (DIXAIN A COURONNE) i D. dofenski (DIXAIN DU DAUPHINE). Za vrijeme Franje I (1515. — 1547.) nazvani su »FRANSOA«. U 1791. g. kovan je D. od bakra, jednak 1/10 livre.

DOBLADO

Drugi naziv za dublon.
Argentinski zlatni novac (6,7 gr) jednak 1 /4 oncie i vrijednosti 2 eskuda, koji se kovao od 1824. do 1890. g.
Zlatni novac Ekvadora, vrijednosti 2 eskuda, kovan od 1835. g. dalje.

DOBLER: Bakreni novac otoka Mallorca, kovan do 1750. g. i vrijednosti 2 denaria. Na novcu je poprsje španjolskog kralja i latinski križ.

na vrh

DOBLON: Meksički zlatni novac (oncia) u vrijednosti 8 eskuda. Ovaj je naziv upotrebljavan i u Čileu i Urugvaju do početka XX st. za novac od 10 pesosa.

DOBRA: Portugalski zlatni novac, koji ie prvi put kovan za Pedra I (1357. — 1367.). Kovan je po uzoru na francuski ecu d'or. Na aversu je kralj, koji sjedi na prijestolju, s mačem i štitom, naokolo je tekst: PETRUS DEI GRA: REX PORT.ET. ALG. Na reversu je križ. Težina mu je bila 4,6 gr, a vrijednost 82 solda. Kovan je također i novac od 1/2 D. Kralj Ferdinand I (1367. — 1383.) kovao je dvostruke D. kao i »D. GENTIL« raznih veličina. Njihova je težina iznosila 3,5 do 2,5 gr. U 1731. g. kovan je novac pod nazivom D. u vrijednosti 24 i 16 eskuda. Ivan V (1706. — 1750.) kovao je zlatni D. koji je odgovarao španjolskom dubkmu od 2, 4 i 8 eskuda. Od 1722. g. D. se nazivao novac od 8 eskuda, težine 28,69 gr.

DOG

(engl. pas).

Naziv za novac od 1/6 bita ili 1/4 sou tape XVIII do XIX st. u Zapadnoj Indiji. Ovako je nazivan i dvostruki sou Luja XVI (1774. — 1792.) u Guavani. Ponekad je ovaj novac još nazivan i »BLACK DOGS« — »Crni psi« ili samo »NOIRS« (franc. »crni«).
Naziv za holandski »Levendalder«, koji je bio u opticaju u Marvlandu (država SAD) oko 1700. g. Naziv mu dolazi od prikazivanja lava na reversu, za koga se mislilo da je pas.

DOKTA: Mala novčana jedinica u pojedinim indijskim kneževinama do 1947. g.: Kutsch, Ju-nagdh, Navanger itd.
Vrijednost: 48 trambiv - 24 D. = 16 dhimglo = 1 kori.

DOLAR SAD: Novčana jedinica SAD, osnovne valute dolarske zone i glavna valutna rezerva mnogih zemalja. U opticaj je uvedena 1786. g. Od 1873. g. zlatna podloga dolara bila je 1,60377 gr zlata ili 24,057 gr srebra. Zakonom o zlatnom standardu od 1900. g. zlatna podloga mu je utvrđena na 1,50463 gr zlata. Velika svjetska ekonomska kriza iz 1929. — 1933. g. poljuljala je zlatnu stabilnost dolara, i 1933. g. SAD su bile prinuđene da odstupe od zlatnog standarda; posljedica je devalvacija u 1934. g. Od 1971. g. dolar je prestao da se mijenja za zlato, a 1972. i 1973. g. vrijednost dolara je devalvirana. Dijeli se na 100 centi.

DOLAR (DOLLAR).

Novčana jedinica mnogih zemalja. Naziv je izveden od riječi TALER, njemačke kratice od JOACHIMTALER, prvog talirskog novca, koji se počeo kovati 1519. g. u češkom gradu Joachvmov (njem. Joachimstai). D. je osnovna novčana jedinica slijedećih država:

AUSTRALIJA —1/100 centi
BAHAMA—1/100 centi
BARBADOS — 1 /100 centi
BELICE — 1/100 centi
BERMUDA — 1/100 centi
BRITANSKI HONDURAS — u opticaju je
D. Belicea
BRUNE (sultanat) — 1/100 centi
ETIOPIJA—1/100 centi
FIĐI— 1/100 centi
GUAYANA — 1/100 centi
HONG KONG — 1/100 centi
JAMAICA— 1/100 centi
KAYMANSKI OTOCI — 1/100 centi
KANADA — 1/100 centi
LIBERIJA —1/100 centi
MALEZIJA —1/100 centi
NOVI ZELAND — 1 /100 centi
SINGAPUR —1/100 centi
TRINIDAD i TOBAGO — 1/100 centi.

na vrh

DOMINICANO: Novčana jedinica Dominikanske republike, koju je trebalo uvesti na temelju zakona iz 1889. g. No, uvedena nije, zbog prevelike zavisnosti zemlje od SAD. Prema navedenom Zakonu trebalo je pustiti u opticaj vrijednost od 100, 50 i 25 D. u zlatu, te 5, 1 i 1 /2 D. u srebru.

DONG

Sitan novac u Anamu i Kambođi, okruglog oblika sa četvrtastim otvorom u sredini. Kada se 60 D. nanižu na uzicu, imali su vrijednost jednog kvana. U opticaju su se nalazili od X do XX st.
Novčana jedinica DR Vijetnama od 1946. g. Jedan D. dijeli se na 10 hoa ili na 100 hua. Tijekom 1959. g. stari D. je zamijenjen novim.

DONJOELBSKI AGRIPINER: (od rimskog imena grada Kolna — COLONIA CLAUDIA ARA AGRIPPINENSIUM).
Naziv za novac, koji je kovan po ugledu na denar, i koji se uglavnom koristio u donjem dijelu Elbe tijekom XI do XII st. Na novcu kolnskog biskupa Piligrirma (1021. — 1036.) na aversu je prikazan hram, a na reversu natpis SANCTA COLONIA. Ovaj tip novca kovan je do vremena Heinricha Lavljeg (1139. — 1180.), a prethodio je pfennigu. Na njemu se nalazi križ i ime vladara.

DOPPELCHEN: Narodni naziv u Njemačkoj za novac od 2 pfenniga ili za polukrajcar kneževine Trier u XVIII st. Po ugledu na njemački naziv u Holandiji se je novac od 2 stuivera nazivao »DUPPELTJE«.

DUPPELDUKATEN: Naziv za zlatni novac u vrijednosti od 2 dukata.

na vrh

DUPPELKRONE: Naziv za njemački novac od 2 krune ili 20 maraka. U opticaju se nalazio od 1873. do 1914. g.

DOPPELSCHILLING: U 1461. g. Lubeck, Hamburg, Wismar i Liineburg potpisali su dogovor (Vendenski novčani savez), prema kome je kovan srebrni D. težine 3,34 gr. U jedan zlatni gulden išlo je 12 D, u talir također 12, a kasnije 16 D. Prvi tip D. imao je na jednoj strarii Madonu, a na drugoj Ivana Krstitelja ili grb grada. Od 1492. g. na aversu se nalazi grb grada koji kuje novac, a na reversu grbovi ostalih gradova Saveza. Vremenom su se prikazi na novcu mijenjali. U prvoj polovici XVI st. D. su počeli kovati mnogi njemački gradovi i države (Braunschvveig, Magdenburg, Brandenburg). Posljednji D. kovani su u Hamburgu 1763. g. U Austriji je D. kovan od 1928. g., nakon što je uvedena nova novčana jedinica — Schilling. Težina mu je bila 12 gr (7,68 gr srebra).

DOPPIA: Dvostruki dukat kovan u Milanu, te- žine 6,9 gr. Kovan je također u Španjolskoj s težinom od 6,7 gr, i to je ustvari dvostruki eskudo. Tijekom XVIII i XIX st. u raznim talijanskim državama kovane su D. različite težine i razne finoće zlata.

DOPPIETTA: Mali zlatni novac kovan od sa- vojskih hercega tijekom 1768. i 1773. g. za Sardiniju, s težinom od 3,211 gr. Na jednoj se strani nalazi poprsje vladara, a na drugoj grb.

DOPPIA ROMANA: Papinski zlatni novac od 30 paola ili giiulija, kovan za pape Pia VI (1775. — 1799.).

DORNENKRANZTALER: (njem. — talir s trnovim vijencem). Naziv talira Marie von Jever (1536. — 1575.). Na aversu je prikazan jeverski grb, na reversu trnov vijenac.

DOUBLE EAGL: Zlatni novac SAD u vrijednosti 20 dolara.

DOUZAIN: (franc. — douzieme = dvanaesti).
Francuski bakreni1 novac, koji je bio 1/12 srebrnog franka, a i eoua. Kovanje je počelo za Karla VIII (1483. — 1498.). Na aversu je uglavnom imao štit s ljiljanom, a na reversu križ i grb Francuske. Postoje mnogi tipovi: bretonski — s krunom, kovan za Luja XII (1498. — 1515.); sa salamandrom; s križem.
U vrijeme francuske okupacije Holandije 1672. g. kovan je opsadni D. Težina mu je bila oko 2,5 gr.

na vrh

DOZZINA, DOZZENO: Naziv za papinski novac tipa groša, koji se kovao u Avignomi. Vrijednost mu ie bila 12 francuskih deniera. U upotrebi je bio do XVI st.

DRAHMA

(grč. — pregršt).
Naziv novca dolazi iz vremena prije pojave novca u klasičnom obliku. Kao novac služili su tada metalni četverouglasti štapići. Šest takvih štapića odgovaralo je vrijednosti drahme.

Starogrčka novčana jedinica jednaka stotom dijelu mine, koja se dijelila na 5 obola; 6000 drahmi bili su jednaki jednom talentu. Kovanje D. počelo je u VI st. pr. n. e. u raznim državama, pa im je i težina različita, zavisno od težinske stope koja je korištena. Najrasprostranjenija je bila atička D. (4,25 gr). Kovana je također didrahma (dvije drahme), a također i semidrahma (1 /2 drahme).
Novčana jedinica Grčke od 1843. g. Dijeli se na 100 lepta.

DREIBATZNER: (njem. — 3 batzena). Srebrni novac u Južnoj Njemačkoj od 3 batzena ili 12 krajcara, koji se kovao od XVI st. Tijekom XVII st. kovan je u velikim količinama u Austriji i Južnoj Njemačkoj.

DREIBRUDERTALER: (njem. — talir trojice braće).
Narodni naziv za talire, na kojima se nalaze portreti trojice braće: Christiana II, Johanna-Georga I i Augusta (1591. — 1611.) iz Saksonije, pa Georga, Ludwiga i Christiana (1653. — 1669.) kovanim za Šleziju 1656. g. i sl.

na vrh

DREIER: (GROSSUS TRICRUCIGERUS; njem. — trojak).
Sjevernonjemački groš od 3 krajcara, kovan od billona. Novac u vrijednosti od 3 pfenni-ga ili obola. Počeo se kovati od XVI st. Tijekom XVIII st. kovan je od bakra.

DREIFALTIGKEITSTALER: (od njem. — Dreifaltigkeit = sv. Trojstvo).
Spomentalir kovan 1679. g. od Heinricha I von Reuss-Schleiz (1640. — 1692.). Na aversu je štit s grbom. Na reversu postoje dvije varijante i obje prikazuju sv. Trojstvo.

DREILING: Tip sitna novca u vrijednosti od 3 pfenniga, koji se kovao od početka XV st. u Hamburgu i Liibecku. Oko 1570. g. u jedan raj hs talir išlo je 128 D, a od 1609. — 1710. g. 192 D. I u drugim je njemačkim oblastima po ugledu na libečki D. kovan sličan novac. Krajem XVIII st. D. je kovan od bakra.

DREIPÔLKER: (njem. — 3 polugroša).
Naziv njemačkoga srebrnog novca u vrijednosti 11/2 groša. Po uzoru na ovaj novac u Poljskoj je od 1614. g. kovan jednakovrijedni novac.

DRITTEL: Naziv za novac u vrijednosti 1/3 talira, kovan po Zinajskoj i Leipziškoj novčanoj stopi.

DRITTHALBER: Narodni naziv, koji se pojavio tijekom XVIII st. za bremenski novac od 2 1/2 schwarena, frankovski novac od 2 1/2 krajcara, braunšvajgski bakreni novac od 2 1/2 pfenniga i 2 1/2 šilinga Schlesvvig-Holsteina.

DUARIUS: Novac u vrijednosti od 2 krajcara. Kuje se za područje Ugarske od 1693. — 1705. g. umjesto »ugarskih« denara. Po 6 takvih novčića čine 1 groš, kako je to Određeno kraljevskim patentom od 18. rujna 1693.

DUBLONE

(franc. — double = dvostruki). Evropski naziv za dvostruki zlatni pisto!, koji se počeo kovati u Španjolskoj 1573. g. Vrijednost mu je bila 2 eskuda. četvorostruki pistol se nazivao »QUADRUPEL«. Težina dublona bila je 12 gr zlata. U periodu 1848. — 1868. g. D. je nazivan »DOBLON DE ISABEL« i imao je težinu od 8,35 gr. Južnoamerički D. imali su različitu težinu.
Naziv za zlatna novac više švicarskih kantona, ujedinjenih od 1798. g. u Švicarsku republiku. D. = 2 dukata ili 16 franaka. Neki od D. imaju natpis: 16 SCHWEIZER FRANKEN. Ponekad je kovan DOPPELDUBLONE (dupli dublon) kao i HALBE DUBLONE (pola D.).

DUBROVAČKA KOVNICA NOVCA: Točan datum početka kovanja u kovnici novca u Dubrovniku nije utvrđen. Najstariji posredni dokaz o radu kovnice je napis iz 1294. g. koji se nalazi u Statutu grada. To je naredba o zabrani kovanja i upotrebe starijih minci. Kovnica je radila do 1803. g. i u njoj su kovane mnoge vrste novca: minca, so-lad, dinar, poluddnar, dinarić, artiluk, perpera, polu-perpera, poluškuda, škuda, talir, polutalir, srebrni dukat te libertina.

na vrh

DUBROVAČKA MARKA: Po M. Rešetaru ova težinska jedinica lokalnog karaktera postojala je od XVIII st. a iznosila je oko 217 gr. Kod nekih autora (Noback) se navodi da je ova marka bila lakša za 7% od mletačke, te da je iznosila oko 221 gr.

DUCAT: Srebrni novac Dubrovnika, koji se počeo kovati 1723. g. na osnovi odluke Senata iz 1720. g. Vrijednost mu je bila 40 dinarića, težina 20,1 gr, a promjer 40 mm. Sadržaj srebra u njemu je iznosio 11,39 gr. D. je kovan i 1797. g. s težinom od 13,78 gr (srebra 5,28 gr) i promjerom 36—38 mm. Na aversu je sv. Vlaho u biskupskom ornatu, u lijevoj ruci drži biskupski štap i maketu grada, dok desnom blagoslivlje. Lijevo i desno od njega je svečev monogram S-B i ispod slova godina 1797. Naokolo je natpis TUIS A DEO AVSPICIIS. Na reversu je grb grada i naokolo tekst DVCAT REIP RHACVSINAE.

DUCATO

Južno talijanski konkavni srebrni novac, koji se još nazivlje i »DUCALE«. Prvi- put je kovan 1140. g. u Palermu za Rogera II. Težina D. je bila 3,1—2,7 gr. Na aversu je prikazan Roger II sa sinom, a između njih križ. Na reversu je poprsje Krista i natpis IC XC RG IN AETERN. D. je također kovan i za Wilhelma I (1156. — 1160.). Od 1140. — 1144. g. kovan je i tzv. TERCIA DUCALIS s latinskim natpisom.
Drugi naziv za prvi venecijanski matapan iz 1202. g.
Venecijanski srebrni novac (DUCATO D'ARGENTO), koji je kovan od 1562. g. Na aversu je sv. Marko i dužd koji kleči, na reversu venecijanski lav i oznaka vrijednosti »124« (novac je vrijedio 124 solda). Naokolo je tekst DUCATUS VENETUS. Imao je težinu od 32,896 gr. Kovane su također i vrijednosti od 1 /2 i 1 /4 D. Za dužda Domenica Contarinia (1658. — 1675.) kovan je tzv. »DUCATO NUOVO« ili »DUCATELLO«, težine 23,4 gr, po vrijednosti jednak 124 solda. Srebrni D. je emitiran u cijeloj Italiji, posebno u južnim njenim dijelovima. Sredinom XVIII st. D. je ustupio mjesto pistolu.

na vrh

DUCATONE: Mletački naziv za veliki srebrni talirski novac (Ducato d'argento; Scudo d'argento), koji je Karlo V počeo kovati u Milanu 1551. g. i čija je težina bila 33,5 gr (30,485 gr srebra). S vremenom (1604. g.) težina mu je smanjivana na 31,5 gr (28,665 gr srebra).

DUCATONE Dl ORO: Napolitanski zlatni novac Alfonsa I Aragonskog (1442. — 1458.), težine 10,5 gr. Na aversu je grb, dok je na reversu kralj na konju. Novac u vrijednosti 1/2 D. nazivan je »DUCATO DI ORO« (težine 5,25 gr) i kovan je vrlo mnogo za Ferdinanda I (1458. — 1494.), ali s poprsjem na reversu.

DUETTO: Talijanski bakreni novac XVI— XVIII st. kovan u Toscani i Lučci.

DUIT: (hol.-Duit; franc.-Doit; njem.-Deut).
Najmanji holandski bakreni novac novijeg doba u vrijednosti 1 /8 stuivera ili 2 pfenniga. Postoje mnogi tipovi D. kovani u raznim pokrajinama Holandije približno od 1580. g. do početka XIX st. Kovan je i u BrandenbuTgu, a i u nekim drugim susjednim zemljama krajem XVII st. Holandska uprava kovala je i pustila u opticaj bakrene D. na Cevlonu od 1782. do 1792. g. a također i na Javi od 1764. do početka XIX st.
U holandskoj Indiji je u XIX st. 100—200 D. bilo jednako 1 srebrnoj rupiji. Kasnije, kada je D. prestao biti sredstvo plaćanja, ovaj naziv je zadržan za holandski bakreni novac od 1 centa.

na vrh

DUKAT: Zlatni novac, čije je kovanje počelo u Veneciji 1284. g. za dužda Ivana Dandola. Imao je težinu od 3,559 gr. Po vrijednosti je bio jednakovrijedan s već ranije kovanim zlatnicima (oko 1252. g.) Genove (đenovez) i Firenze (florin). Krajem XV st. težina mu je smanjena na 3,533 gr, a 1526. g. na 3,494 gr, i ova mu je težina ostala sve do pada Venecije. Naziv mu dolazi od latinske riječi ducatus (vojvodstvo) na reversu. Od polovice XVI st. dobiva naziv CEKIN (tal.-zecchio, od zecoa = kovnica). Zbog svoje solidnosti bio je rasprostranjen po cijeloj Evropi, potisnuvši florin. Po ugledu na D. mnoge evropske zemlje počele su kovati svoj zlatni novac. U Mađarskoj i Češkoj od. 1325. — 1326., Poljskoj 1320, Njemačkoj od 1559, Holandiji 1589, Švedskoj 1550. g. M.
— U pojedinim talijanskim državama kovao se dobar srebrni novac prije pojave zlatnog dukata, koji se nazivao »DUCATUS«. Kasnije je ovaj srebrni novac kovan u Holandiji i u Dubrovniku (V. Ducat).

DUKATON: Srebrni novac kovan u Geldernu i Frieslandu već 1581. — 1582. g. Težina mu je bila 27,13 gr. U španjolskoj Holandmji D. je uveden oko 1618. g. kao ekvivalent zlatnom dukatu. Vrijednost mu je bila 3 guldena i imao je težinu od oko 30 gr, te bio jedan od najljepših i najvrijednijih sredstava plaćanja tog doba. Na aversu je prikazan konjanik, na reversu u početku bio je španjolski grb, kasnije austrijski grb između dva lava. Kovanje ovog lijepog i kvalitetnog novca nastavljeno je u južnoj Holandiji do 1755. g. a u Ujedinjenim Provincijama do 1792. g. Ovdje je službeno nazivan »Silberner Reiter« — srebrni konjanik.

DUMP: Mali debeli novac u vrijednosti od pola i četvrt penija, kovan za vladanja Georga I. Ovako se naziva i srebrni novac kovan u Novom Južnom Welsu za vrijeme vladanja Georga III.

DUPONDIUS: (lat. — dvostruka težina; dvije težine).
Rimski brončani novac u vrijednosti 2 asa. U početku je liven, kasnije kovan. Na D. se ponekad stavljao broj »II« kao oznaka vrijednosti. U pravilu se na aversu novca nalazila glava Minerve ili Rome, a na reversu pramac broda. Težina novca je bila 1/2 unce (13,64 gr). Za cara Nerona (54. — 68.) povremeno se ponovno pojavljuje znak »II« kao oznaka vrijednosti. Posljednji D. kovan je za cara Aurelijana (270. — 275. g.).

DURO DE CABEZA: Španjolski srebrni peso, koji je kovan samo 1709. g. Na aversu je prikazana glava kralja Filipa V (1700. — 1746.), na reversu grb zemlje. Težina mu je bila 27 gr.

DUX: U starom Rimu prvobitni opći naziv za vojskovođu. Od cara Dioklecijana tako je nazivan vojni zapovjednik u provinciji. Od rimskih vladara samo je Vaballathus (271. — 272.) nosio naslov Dux Romanorum. U srednjem vijeku ovaj su naziv nosili članovi kraljevske obitelji.

DVODINARIJ: Srebrni novac od 2 denara, težine 0,5 gr, u opticaju se pojavio u Litvi Oko 1390. g. Kovan je zaitim od 1565. do 1570. g. u odnosu: D = 1/5 litvanskog ili 1/4 poljskog groša. Treći period kovanja D. je bio od 1606. do 1626. g.

DVOGRIVNA: Naziv za srebrni novac u Rusiji, u vrijednosti od 20 kopejki, uveden u opticaj 1760.

DYAK: Srebrni novac kraljevine Nepal. Vrijed- nost mu je bila 2 paisa, a u opticaju je bio oko 1750. g.

na vrh