Pokoreni narodi, bilo da su kao seveznici dobili svoju samostalnost, ili da su bili prisiljeni primiti rimsko građansko pravo uz gore uvijete civitas sine suffragio, bili su lišeni jednog dijela svoje zemlje, ovaj dio ostade ager rublikus ili bi se prodao ili bi se doznačio koloniji rimskih građana, u početku obično 300, u svrhu, da se osigura osvojena zemlja kako proti napadajima spoljašnih neprijatelja, tako proti pobuni pokorenog naroda, jer Rim nije imao stajaće vojske koja bi držala osvojena područja. Kolonisti, koje potom treba držati za vojničku posadu praesidium, dobili bi puno rimsko građansko pravo sa ius suffragii i ius honorum stupali bi u pogodovan ili nadređen odnošaj prema starim stanovnicima. No vremenom i stari stanovnici dobiše puno građansko pravo

Kolonisti su bili isluženi vojnici, zemljom u kolonijama su se imali opskrbiti siromašniji građani i potpomoći italijski seljački stalež, koji je uzeo propadati. Počevši od Marija i Sule osnivale su se samo vojničke kolonije, u kojima su isluženi vojnici dobivali oranice za nagradu službe, ali nisu samo oni imali pravo zahtjeva na takvu oskrbu, i gradski proleterijat tvoraše kontigent kolonista.

Kolonije se izvađahu deducebantur na osnovi zakona lex koji bi odredio takođe broj i izbor kolonista. Kolonisti, koji se nisu sastojali od možda zlih ili zabačenih građana, javljali su se dragovoljno nomina dabant, no ako se nitko ne bi javio možda radi pogibli, koje su prijetile novoj naseobini, mogahu konzuli vojničkim novačenjem za to odrediti osobe i obitelji conscibere.

Kolonisti su pod vodstvom povjerenika, od naroda izabranih, to bijahu ponajviše triumviri coloniae deducendae, u vojničkom maršu iza zastave polazili u naselište, čije bi se područje po starom običaju označavalo plugom i kolonistima napučivalo u jednakim komadima. Kod nas na nekim mjestima postoje stare rimske međe, npr Hvarsko polje je još uvijek razdjeljeno rimskim međama.

Uprava kolonija bijaše isprva uređena po uzoru rimskog ustava, quasi effigies parvae simulacraque populi Romani.

Municipiji munus capere su bili nezavisni gradovi, čiji su građani od Rima dobili civitas sine suffragio et iure honorum, i te općine su pridržavale svoj ustav ili su bile upravljane iz Rima. U carsko doba bijaše pojedinih gradova u pokrajinama podignuto do municipija

Osobito su Sula, Cezar, triumviri godine 43, i car Augusto doznačivali zemlju svojim veteranima, koji nisu imali posjeda. I pod poznijim carevima, do Dioklecijana, traje ovaj način osnivanja kolonija, osobito u graničnim pokrajinama. Uza to se uobičaji da se kojemu gradu kao titul daje privilegij kolonije bez dedukcije prije toga. Naročito mnogo pokrajinskih gradova dobivahu ius Latii bez da se šalju kolonisti. Karakala dokine 212 godine institut Latini coloniarii, a Justinian institut Latini Iuniani

Rimljani su i za osnutak kolonija, koje su imale dovršiti podložnost osvojenih zemalja, upotrebljavali ne vlastite građane, nego Latine, koji su , budući odjeljeni od svojih i u prirodnoj opreci s osvojenim pučanstvom, bili prisiljeni da se što tješnje oslone uz Rim. Tako je poslano u Albu 6000, a u Soru 4000 kolonista, ne računajući žene i djecu. Svaka od ovih kolonija tvoraše novu državu s vlastitim pravom kovnice, s vlastitom upravom, ali su mogle živjeti i po rimskom pravu, i sa četama koje su Rimu morale davati na raspolaganje.

Nisu sve kolonije i municipiji dobili pravo kovanja novca, a ako su i dobili imali su pravo kovati samo bakrene novce, jer je pravo kovanja zlatnog i srebrnog novca pripadalo isključivo carevima i samo u iznimnim slučajevima odobrili su carevi kolonijama kovanje srebrnog novca Kod nas su osnovane mnoge kolonije i municipiji, među kojima Salonae Solin, Jadera Zadar, Naronae Vid kod Norina, Epidaur Cavtat, i drugi, ali nisu imali pravo kovanja novca

Prednji kraj novca bio je identičan carskom novcu, nalazi se glava cara, cezara ili carice potpuno istog tipa s istim natpisima kao na carskom novcu, ali reversi su se razlikovali. Glavna karakteristika je da je osim mjesta kovanja dodan skoro uvijek da li je to mjesto kolonija ili municipium. U mnogim slučajevima stoji između colonia i imena mjesta ime cara osnivača i to obiteljsko ime: Avrelia Antininska dinastija, Flavia Vespazijanova, Jvlia od Cezara do Nerona, Sergia Galba i to u skraćenom obliku : AEL, AVR, FLAV, IVL, LVC.SEPT, SERG.

Pridjevima se ističu dobre želje novoosnovanoj koloniji ili municipiju:
AVSP (ex) voditeljica
CAMP (estris) u ravnici, u polju
CAP (itolina) kapitolinska
FEL (ix) sretna
GEM (ina) blizanka
LIB (era) slobodna
NOB (ilis) plemenita
PAC (ensis) mironosna
PAL (atina) palatina
PIA pobožna
PRIMA prva
VETUS starodrevna
VICTRIS pobjednica
CONC (ordia) sloga

U našim krajevima nije bilo nijedne takve kovnice, no ipak su česti nalazi takvog novca naročito kolonije Viminacijum, koja ima označene i godine kovanja od I do XI (238 do 253 godine )

napomena :
ovo je prepisano uglavnom iz knjige Bojesen - Šrepel : "Rimske Starine" iz 1893, ili oni nisu bili neki numizmatičari, ili su samo preuzeli podatke o novcima rimske kolonije Viminacijum iz jako starih knjiga, ali i ja doma imam novaca s kasnijim godinama, no o tome kasnije opširnije, kada uspijem dobiti dozvole za objavljivanje članaka od puno većih stručnjaka od mene

nazivi kol i mun i kratice na novcu

   Na vasem sajtu u tabeli sa podacima o rimskim kolonijama i municipijumima primetio sam da vam se potkrala mala greska. Naime umesto objasnjenja legende na rimskom bronzanom novcu kovanom u kovnici kolonije Viminacijum "Provincia Moesia Secunda Col. Viminacium" treba da stoji objasnjenje "Provincia Moesia Svperior Colonia Viminacivm". Viminacijum je, naime, bio glavni grad rimske provincije Gornja Mezija (Moesia Svperior).
Srdacan pozdrav od Srdjana iz Beograda.